|
Kad sam se na Božić probudila, pored svojeg kreveta sam spazila oveću količinu poklona. Od tate sam dobila maminu maramu, od ujaka i ujne ogrlicu od bijelog zlata, od Simone sam dobila metemoformedalju (ako ju obijesim oko vrata, kosa mi poprimi kričavonaravnastu boju – barem tako dugo dok joj čarolija ne popusti), od Kylea sam dobila knjigu Sad ili odmah (tu je knjigu moja mama čitala onog dana kad je ubijena), od Billyja sam dobila hrpu Graha sveokusnjaka i čokoladnih žaba, od Cheryl sam dobila vrlo neobičan parfem, od Caleba sam dobila Metlobojski leksikon, od Jill zlatnu zvrčku koja pjeva Sretan Božić Jessie!, a od Ryana sam dobila mali, ali funkcionalni cincoskop. No zato su mi Isabell, Ashlee, Ruth i Mary poslale predivne i maštovite božićne čestitke. Nakon što smo svi svi mu ukućani poželjeli sretan Božić i nadoručkovali se, ujna i ujak su s Willyjom odlučili otići u posjet baki Melanie. Tata je rekao da će ostati kod kuće i jednostavno se opuštati. Peter i Oliver su otišli na plažu gdje se održavalo nekakvo bezjačko natjecanje u skakanju u vrećama (naravno, očekivali su de će naletjeti na komade u bikinijima, iako smo im Simone i ja objašnjavale da je zima, pa iako je vani toplo, neće biti kupača). – A vi cure? – upitala nas je ujna Fanny na odlasku. Simone i ja smo se pogledale. – Mi ćemo se otići prošeteti po Parksideu. – rekle smo. – Dobro, ali ne zaboravite obući jakne. – rekla nam je u žurbi ujna Fanny. – Vani je danas vjetrovito! Da ujna Fanny ne bi umrla od brige, obukle smo jakne i otišle se prošetati po Parksideu. Vani je bilo pet stupnjeva i vrlo vjetrovito. Slušale smo lupanje valova u obalu dok smo šetale po plaži. Na kraju smo svratile u Kitty’s place, zaloganicu i to najpopularniju u Parksideu. Pijuckale smo vruću čokoladu, a kad je trebalo platiti, primjetile smo da nas vlasnica Kitty promatra sa zlovoljnom (ni Simone ni ja nismo bile spretne sa bezjačkim novcem). Vrativši se kući, utoplili smo se pored kamina. Svi smo sjeli i pokrili se dekom te pijuckali čaj i jeli muffine s borovnicama i preljevom od šumskog voća te pogaćice s čokoladom i preljevom od karamele. Tata i ujna Fanny su raspravljali koje cvijeće će posaditi oko kuće kad dođe proljeće, Oliver i ujak David su razgovarali u Ministarstvu (nisu mogli naći odbojniju temu u tom trenutku), Simone i ja smo kartale neku bezjačku igru Poker, a Willy i Peter su gradili kućicu od kockica šećera. Duncan je bio u svojoj sobi s Lady DeeDee. – Kako je divno imati obitelj... – zahvalno sam rekla navečer Bogu prije spavanja. |
|
U nedjelju, sljedećeg dana, ustala sam tek u jedanaest sati. Začudo, sve cure u spavaonici (Cheryl, Molly, Janet i Nathanela) su također još bile u svojim krevetima. Molly je upravo Janet prepričavala svoje ljubakanje s Bryanom, a Nathanela je čitala Vještičji tjednik. – Jutro! – rekla sam Cheryl. Ona mi je odvratila mrmljanjem. – Kaj je bilo? – Baka i djed. – odgovorila je. – Ove zime slave pedeset godina braka, pa idu na još jedan medeni mjesec. Zanima ih želim li ići s njima, ali pošto je to njihov medeni mjesec, odbila sam. To znači da ću praznike provesti sama tu u Hogwartsu. Kyle ide sa svojima u Švicarsku na zimovanje u njihovu kolibu, a Billy ide u Disneyland sa svojim roditeljima. – Ma ne bediraj se! Možeš doći k nama na praznike! Čisto sumnjam da je taj Parkside surferski raj kako to tvrdi Oliver, a čak i da jest, zima je pa nećemo vidjeti surfere što znači da bi moglo biti dosadno. – Ne, ostat ću ovdje! Sutra ću se zapisati kod McGonagallice. – tvrdoglavo je odvratila Cheryl. – Ali zašto?! – upitala sam. – Daj, dođi k nama! – Ne. – rekla je zavrtjevši glavom. – Osim toga, i Molly i Jill ovdje ostaju preko praznika. – Točno! – složila se Molly. – Bryan je rekao da on ostaje u Hogwartsu jer ne želi ići doma na praznike pošto će tamo biti Ryan, pa sam i ja ostala. – A vi sad hodate? – upitah. – Aha, sad je i službeno! – zahihotala se Janet. Nathanela ih je promotrila sa zlovoljnom. – Ja putujem doma. – rekla je tužno. – Što je s Nathanelom? – upitala sam Cheryl poslije u Velikoj dvorani na ručku. – Njezina mama ju je ovo ljeto napustila i otišla je s nekakvim frajerom. – odgovori Cheryl. – Zato, pošto nema nikog drugog, su ju smjestili u sirotište. – Jadna Nathanela! – Da, znam! – Cheryl će. – Zašto ju Janet nije pozvala k sebi doma? Mislila sam da su Molly, Janet i Nathanela najbolje prijateljice! – I jesu, ali Janet se ove zime tata ponovno ženi, pa ide s obitelji u Francusku na odmor. – reče Cheryl. – To je obiteljski odmor, a čini se da je nova Janetina maćeha gadura, pa nije dopustila da Nathanela ide s njima. – Šteta! Poslije podne je pao i prvi ovogodišnji snijeg. Kyle, Billy, Caleb i Cheryl su se otišli van grudati, a ja sam otišla u knjižnicu pisati zadaću s Ruth, Ashlee Isabell i Mary. – Čovjeće, tek je početak prosinca, a već je vani snijeg! – čudila je Ruth. – Što je tu čudno? – upitala je Ashlee. – Pa obično padne tek sredinom mjeseca! – odgovori Mary umjesto Ruth. – Ja se nadam da ću se ovdje nagledati snijega jer u Parksideu ne pada. – rekla sam. – Kako to? – upitala je Isabell. – To je grad uz more, a na moru ne pada snijeg, Isa! – zahihotala se Ruth. – Ah da, nikad mi nije dobro išao zemljopis! – lupila se po glavi Isabell. – I molim te nemoj me zvati Isa! To me živcira! – U svakom slučaju, ja ostajem u Hogwartsu! – rekla je Ashlee. – I ja! – rekla je Ruth. I tako, kad smo opet otputovali kući, Peter, Oliver Simone i ja jednino što smo mogli je diviti se novoj kući. Bila je fascinantana i to nam je bilo teško priznati jer smo stvarno voljeli onu našu staru kuću.  – No, hajde, raskomotite se! – rekao nam je tata dok smo mi hipnotizirano buljili u novu kuću. – Simone, oh, Simone! – pohrlila je ujna Fanny odmah Simone u zagrljaj. – Auč! Mama...slomit ćeš mi rebra! – kukala je Simone i trzala se u maminom zagrljaju. Kuća je odisala elegantnim zadnjem i bilo je teško ne zaljubiti se u nju na prvi pogled. – Peter, tvoja soba je u potkrovlju! Olivere, tvoja je ovdje u prizemlju, tamo niz hodnik! Simone, tvoja je na prvom kat, a Jessina je na drugom. – Tata, zar svatko ima svoju sobu? – nisam mogla vjerovati. – Aha, idite ih vidjeti! Soba je također bila fascinantna. Pomislila sam kako ću ovdje ostati do kraja života, ja se u Hogwarts ne vraćam.  No ipak, kad sam se raspakiralala, prisilila sam se sići dolje na čaj. Ujna Fanny je upravo točila vani u vrtu čaj Oliveru, dok je Peter svoj već pijuckao. Simone se pak igrala s Willyjom.– Toplo je ovdje! – rekla sam. – Deset stupnjeva je vani. – reče ujna Fanny. – Jessie? – Ovaj...čaj od šumskog voća i vanilije, za mene molim! – rekoh. – I... – ...jedna kocka šećera te žličica meda! – dovrši me ujna Fanny. – Ne razumijem kako voliš tako jako sladak čaj! – Gdje je Duncan? – upita Peter. – Oh, on je opet na spoju s Lady DeeDee. – zahihotala se ujna Fanny. – Navodno sad oni hodaju! – Znači, oboje su pokojnici? – Oliver će. – Hoću reći, duhovi? – Aha. Oh, zdravo Davide! – pozdravila je ujna ujaka Davida koji se upravo vratio s posla. – Bok klinci! – pozdravio nas je ujak. – Tata! – pohrlila je Simone ujaku Davidu u zagrljaj. – Bok patkice slatkice! – Oh Davide, došao si! – uzbuđeno je rekao tata koji nam se upravo pridružio. Sad smo svi sjedili u vrtu i pijuckali čaj, osim Willyja koji je vukao Angusa za rep malo dalje u dvorištu. – Bezjaci dolje u selu prodaju bujne božićne jelke. Mogli bismo od njih kupiti, pa neka djeca to okite sutra navečer! – Neka do dečki obave! – reče Simone. – Ja ću mami pomagati s kolačima, a Jessie može okititi ostatak kuće. – Sjajan plan Simone! – složio se ujak David. Sutradan smo svi bili u velikoj žurbi. Tata i ujak David su nam ujutro donesli jelku, a onda su odjurili na posao. Mi smo se pak izležavali do podneva, a onda su dečki išli pronaći ukrase za bor. Teta Fanny i Simone su pekle kolače i pjevale pjesmu Kotlić pun ljubavi. Ja sam ukrašavala stubište božikovinom. U pet navečer su dečki bili gotovi sa kićenjem bora. Bili bi gotovi i prije da im se Willy i Angus nisu stalno motali pod nogama. U sedam smo imali božićnu večeru. Čak nam se i Duncan pridružio i ispričao meni i Simone sve o njegovj vezi s Lady DeeDee. Na drugom kraju stola ujna Fanny je opet pokušavala nagovoriti Willyja da pjede onu odvratnu kašicu boje, okusa i mirisa bljuvotine. Peter i Oliver su živo raspravljali o metloboju, a tata i ujak David su, naravno, raspravljali o poslu. Kad sam navečer zapala, pomislila sam kako je divno biti okružen obitelji. No ipak sam tu večer ostavila upaljenu svijećicu pored mamine slike u svojoj sobi...  |
|
– Jessie! Okrenula sam se da vidim tko me zove. Bio je to Oliver u društvu sa Simone. – Nikad nisam mislila da ću vas dvoje vidjeti zajedno, a da se ne svađate! Simone je samo okrenula očima i djelovala je ljutito, a Oliver je sijao od sreće. – Pogledaj što mi je tata napisao u pismu! – reče on. Dragi Olivere, Peter i Jessie! Kod kuće se atmosfera malo promijenila. Naime, dobili smo zahtjev da prodamo našu kuću za 1500 galeona. Nakon promišljanja i razmišljanja, David, Fanny i ja smo odlučili prodati kuću. No da ne bi ispalo da ćemo živjeti na ulici, kupili smo kuću u malom bezjačkom, turističnom seocu Parksideu na poluotoku Cornwallu. Kuća je stvarno lijepa, s velikim vrtom uz more i mislim da će vam se svidjeti. Zato očekujem da za zimske praznike dođete kući kako bi vijdeli vaš novi dom. Puno vas voli tata! P.S. Pokažite i Simone ovo pismo! – Prodao je našu kuću?! – uzviknula sam. – Kako je mogao? – Dobili smo 1500 galeona za tu kuću! – reče Oliver. – To samo dokazuje koliko vrijedi! Kako je to mogao učiniti? – Nemoj mi reći da se ti ne bi preselila u Parkside, surferski raj? – s nevjericom je rekao Oliver. – Ne bi! – rekosmo Simone i ja uglas. – Žene! – promrmljao je i otišao pronaći Petera da mu pokaže pismo. – Što se dogodilo? – upitala me Cheryl u svlačionici. – Ispričat ću ti kasnije! – rekoh joj. Trenutno mi je na pameti bila samo jedna stvar: metlobojska utakmica protv Ravenclawa. – Dobro ljudi, za ovo smo vježbali i mučili se! – počeo je Cedric svoj govor. – Sad trebamo samo provesti svoju taktiku... Nakon što je Cedric završio sa svojim govorom (Cheryl ga je slušala kao da govori taktiku za preživljavanje Avade Kedavre, a ne uobičajeni govor pred utakmicu), izašli smo na igralište. Kad su se Cedric i novi ravenclawski kapetan rukovali, utakmica je počela. Prvi su poveli Ravenclawi, ali smo im mi vratili milo za drago. Čovjek bi pomislio da sam se već navikla igrati protiv Simone, ali nisam. Bijes koji je u meni kipio, odlučila sam iskaliti na igri. Otela sam balun Ravenclawima, nakon što je Peter maljcom pogodio jednog njihovog lovca. Pucala sam i pogodila. Nakon deset minuta igre, vodili smo 60:10. Glupača Cho se pravila na metli i glumila primadonu te stalno zamahivala kosom. Možda joj je zato i Cedric upravo pred nosom oteo zvrčku. Plačljivo je odjurila s igrališta dok smo mi slavili. – Bravo Ced! – rekla sam i zagrlila ga. Cijela ekipa se zagrlila u grupni zagljaj. Cheryl se zamalo onesvijestila kad su je u navali sreće zagrlili Cedric i Peter u isto vrijeme. Nakon što su ju pustili, Cheryl se počela njihati na svojim petama kao da je pijana. S tribina su dojurili Kyle i Billy. – Sjajna utakmica! – rekao je zadovoljno Kyle. – Bravo Cheryl! – Billy je rekao dok je zagrlio Cheryl, a onda mene. Billyjev zagrljaj Cheryl je vratio u normalu. – Čovjeće, fakat smo ih dobro rasturili! – uzviknula je. – Hajde idemo, Caleb priprema u društvenoj prostoiji tulum! Doista je Caleb pripremio izvrstan tulum. Bilo je pivoslasca, slatkiša, a Janet, koja je izvrsna slikarica, je naslikala karikaturu Debelog fratra kako jaše hufflepuffski zaštitni znak, jazavca i kako jazavac pjeva hogwartsku himnu. – Genijalna igra! – rekao mi je Caleb. – Hvala! – Cheryl, sjajno si igrala! – pohvalio je i nju Caleb. Ona se nije obazirala na njega. Radije je buljila u Petera i njegovu curu Penelopé Charmonde. – Ryan! – viknula sam. – Izvrsno si branio! – Hvala! – rekao je. – Jill mi je upravo pričala kako ju Bryan gnjavi svojim upucavanjem. – Jooj, daj pusti Bryana na miru! Nemoj misliti na crne stvari danas! – Ma imaš pravo! – složio se i otpio malo pivoslasca. – Kako je Kyra? – upitala sam. Nije mi promaklo da je Jill glasno frknula na spomen Ryanove cure. – Dobro. – odgovorio je Ryan. Jill je i dalje odbijala sudjelovati u razgovoru. – A kako je tvoj dečko? – Koji dečko? – upitala sam, prolijavši malo klinčić vode po svojoj pelerini. – Caleb Morgan. – Štoo?! – s nevjericom sam rekla. – Ti se šališ! Pa on mi je samo frend! – Vidio sam kako te gleda. I kako i gledaš njega! – Gledam ga kao što gledam i tebe! Kao frenda! – Ne možeš meni muljati! – zezao me. – Ryan, idi se žvaliti s Kyrom i mene ostavi na miru! – odbrusila sam mu. – Uuu, ta flundrica! – nije se mogla suzdržati Jill. – Ma daj začepi! – rekao joj je Ryan i otišao. – Što ti imaš protiv Kyre? – upitala sam ju. – Ma daj molim te! Kao da je tebi simpatična! Jill je imala pravo. Kyra je bila uobičajeni tip cure plavuše. Stalno je zamahivala kosom, treptala očima, šepirila se po školi kao da je to njezino privatno vlasništvo, sve cure su ju mrzile, a svi dečki su slinili za njom. – Ryan nikad nije znao birati cure! – rekla je Jill napučivši usne. – Da ste barem još zajedno! – Nikad ni nismo bili zajedno! – Zar ti se više ne sviđa? – upitala me Jill i pogledala ispod oka. – Zgodan je, ali ne, više nisam zaljubljena u njega. – odgovorila sam. – Ipak, možda mi je on nešto više od prijatelja, no i dalje ga ne doživljavam ko dečka. Jill je razočarano uzdahnula i pogledala Cheryl koja je u svom naslonjaču zavidno promatrala Petera i Penelopé zadubljene u razgovor. P.S. Posjetite moj privatni blog! |
|
Sljedećih par dana, nisam se usudila ni razmjeniti jednu riječ s Cheryl. Nakon što mi je ukrala najveće blago moje mame i prijetila mi da će me ubiti, bilo je čisto dosta da se lecnem samo ako ju pogledam. Emma se pokazala kao prava prijateljica u nevolji. Kyleu i Billyju nisu bili najjasniji razlozi moje i Cheryline svađe. – Ma šta me uopće briga! – rekao je Kyle. – Vjerovatno su u pitanju ženski problemi... U srijedu navečer, Caleb, Emma i ja smo bili u knjižnici. Caleb je pisao svoju zadaću za Preobrazbu usput čitajući Zbirku magičnih formula za peti stupanj. Emma je riješavala križaljku u Vještičjem tjedniku, a ja sam dovršavala referat za Čarobne napitke koji sam moral predati sutra. – Ovo je tako dosadno! – uziknuo je Caleb. – U četvrtak navečer prošli tjedan, kad smo Cheryl i ja riješvali zadaću sam crkavao od smijeha. Cheryl je stalno buljila u Cedrica, a kad ju je Cedric pitao treba li nešto, ona mu je odgovorila Čovjeće, kako si zgodan!’ – Kad pišeš zadaću nije bitno dobro se zabaviti, nego je točno napisati! – dobacila mu je Emma. – Zvučiš kao Kyle! – mračno će Caleb. – Emma, dođi idemo! – rekla sam. Nije mi se s Calebom raspravljalo o Cheryl. Pošle smo iz knjižnice. Emma mi je iz Vještičjeg tjednika čitala viceve, ali je ja nisam slušala; bila sam prezauzeta svojim vlastitim mislima. – Emma, kad si ono rekla da si vidjela Cheryl kako stavlja moju škrinjicu pod svoj madrac? – upitah ju odjednom. Emma je izgledala zbunjeno takvim pitanjem. – Ehm, ovaj...u četvrtak oko pola osam navečer? Zašto? – Jesi li sigurna?! – upitah ju oštro. – Da, sto posto! – odgovori odlučno Emma. – Ali to je nemoguće! – rekla sam. – Kako molim? – Caleb je rekao da je Cheryl čitavu večer taj četvrtak bila s njim u knjižnici pisala zadaću. – rekla sam. – Ako pitam Cedrica, vjerovatno će mi i on to moći potvrditi! – Što želiš reći? – Kako je Cheryl u to vrijeme mogla krasti moju škrinjicu, ako je u knjižnici pisala zadaću? – rekla sam. Emma se zbunila. – Mislim da si krivo vidjela! To nije mogla Cheryl napraviti! Znala sam od početka da tu nešto ne štima! Idem joj se odmah ispričati! – Jessie, a što je s smrtnom prijetnjom? – upita me Emma. – U tom trenutku je u spavaonici bila samo ona. – Možda je mrmljala u snu! Pa čula si ju da kad se protezala je imala dublji glas nego inače! – Jessica... – Jessica?! Kako ti znaš moje pravo ime? Nikad ti ga nisam rekla! Onda sam se sjetila da me tako nazvao i prijeteći glas... – Emma? – Impedimenta! – uzviknula je Emma i odvukla me u najbližu ostavu. – Zašto si to uradila?! – upitala sam ju. – Zašto si ukrala moju škrinjicu? Zašto si mi prijetila da ćeš me ubiti? Zašto si svu krivnju svalila na Cheryl? – Jessie, ti ne znaš kako je to kad ti se roditelji sele svaka tri mjeseca. – reče ona. – Ne znaš kako je to kad cijeli život nemaš pravog prijatelja. Ja sam oduvijek živjela tako: usamljena i ostavljena po strani. A onda ste naište ti i Cheryl. Prišle ste mi! – Cheryl ti je prišala! – rekla sam kroz zube. – Da, ali ona je zbijala jeftine šale i bila bahata. – mrzovoljno će Emma. – Ti si pak bila draga, ljubazna, simpatična i...naivna. Ti si mi se svidjela i tebe sam željela za prijateljicu. No najprije sam se morala riještiti Cheryl. – Zašto? Zašto nisi prihvatila Cherylinu ponudu da svo troje budemo najbolje prijateljice! – Dijeliti je glupo. To je za slabiće koji se ne znaju izboriti za to da nešto što im pripada bude njihovo. Zato sam sakrila škrinjicu, koja ti toliko znači, pod Cherylin krevet. Kad si me ti pitala što znam o tome, nije mi bilo teško za to okriviti Cheryl. Ona je glupa i znala sam da se neće potruditi da sazna kako se to našlo pod njezinim madracom. Tako je i bilo. No ti se i dalje nisi posve odljepila od nje. Zato sam došla na vrata, promjenila glas i zaprijetila ti. U spavaonici nije bilo nikog osim tebe i Cheryl. Ti si se probudila, a ja sam bila savršena za tješenje. Ovu si kokoš ostavila i meni nije padalo na pamet da ti rečem ovu istinu. – Zašto mi ipak onda jesi? – upitah ju. Urok je sad već počeo popuštati. – Jer sam joj ja za večerom u sok od bundeve stavila Veritaserum. – odgovori Cheryl sa vrata ostave. Skinula je urok s mene i bacila ga na Emmu. – Ukrala sam par kapljica Snapeu. Par dana sam promatrala Emmu i sve mi je bila više sumnjiva. Zato sam ju odlučila provijeriti. Moje šesto čulo se isplatilo! Jesi li dobro Jess? – Cheryl, tako mi je žao! – zagrlila sam svoju pravu najbolju prijateljiu. – Nema ti zašto biti! – rekla je Cheryl. – Dođi, odvedimo se k McGonagallici u ured prije no što napitak popusti. Sve ono što je Emma ispričala meni je ispričala i McGonagallici u prisutnosti Dumbledorea. McGonagallica je mene i Cheryl poslala u bolnicu, no nakon što smo je uvjerile da smo dobro, otišle smo u društvenu prostoriju. Ispričale smo Kyleu, Billyju i Peteru što se dogodilo. Sutradan na Travarstvu nam se obratila Sproutica. – Kao što vidite, gospođica Emmeline (Emma) Stone više nije s nama. Razlog tome je što su se njezini roditelji opet preselilili, ovog puta u Santa Barbaru. Cheryl i ja smo se pogledale. Unatoč svemu, nismo mogle, a da nam ne bude žao Emme. Cura jest malo psihički bolesna, no ni njezini roditelji joj sa svim ti seobama baš ne pomažu. Ipak, Emma je do sad već trebala naučiti da se prijatelji se stječu na silu, kao što je ona pokušala sa mnom... |
|
Sredinom listopada, dvorac je zahvatio val prehlada pa je Madame Pomfrey imala pune ruke posla. Više nije bilo neobično na nastavi da će međusobno ne čujemo od tolikog kihanja, šmrcanja i kašljanja. Flitwick i Sproutica su se također prehladili, a jednom su nam cijeli dan odgodili predavanja iz Čarolija jer je Flitwick imao vrućicu. Pomislili smo, jednog jutra kad je McGonagallica kasnila na nastavu, da će nam možda i to predavanje biti otkazano zbog prehlade, ali pokazalo se da je McGonagallica zdrava kao dren. Štoviše, odlučno je ušla u razred kao da je nastava upravo počela, a ne kao da je zakasnila petnajstak minuta na sat. – Učenici! – prolomio se njezin glas kao fijuk biča. – Ovo je Emmeline... – Emma. – rekla je učenica koju je McGonagallica upravo dovela sa sobom. – U redu, ovo je Emma Stone. – nakon par sekundi je progovorila McGonagallica. – Upravo se doselila ovamo iz Mexica i zato vas molim da budete ljubazni prema njoj. Dakle, gospođice Stone, možete sjesti pored Nathanele! A sad, molim vas, započnimo sa satom! Emma se pokazala vrlo plaha i sramežljiva. Nije s nikim mnogo komunicirala, a većinom se družila sama sa sobom. Druželjubiva kao i uvijek, Cheryl to nije mogla dopustiti. Zato je za ručkom, tri dana nakon što je Emma došla, sjela pored nje. – Bok! – obrati se Cheryl Emmi. – Zdravo! – rekla je Emma budalasto prevrnuvši marmeladu. – Ja sam Cheryl Charm! – predstavila se, a zatim nastavila. – Ovo je Jessie Shadyside. Ona je moja najbolja prijateljica, no rado ću je podijeliti s tobom, ako želiš! Emma me dobro promotrila, kao da proučava je li neki dijamant pravi ili ne. Tek je tad veselo kimnula glavom. Dani su prolazili, a Emma se sve više zbliživala samnom i Cheryl. Zajedno smo provodile većinu vremena. – Pa ne mogu vjerovati! – restreseno sam uzviknula. – Što se dogodilo? – zabrinuto je upitala Cheryl. – Ne mogu pronaći škrinjicu s nakitom od moje mame! – na rubu suza sam rekla. To je bila vrlo posebna škrinjica u kojoj sam držala nakit i slike te sve ostalo što je nekad pripadalo mojoj mami. – Nemoguće! – Cheryl će. Nakon što smo pretražile čitavu spavaonicu i društvenu prostoriju, tužno smo otišle na ručak. Cheryl si je sjela malo dalje od mene i Emme da bude bliže Peteru. Emma i ja smo kolutale očima. – Jesi li ti to plakala? – upita Emma. – Pa, možda malo. – Što se dogodilo? – zabrinuto će Emma. Ispričala sam joj. – Da mi je znati gdje je nestala! – rekoh. Upravo tad je Emma pocrvenjela i spustila pogled na svoja koljena. – Emma? Znaš li ti možda gdje je? – Ja..ne...možda, samo sam vidjela...i onda je nestala... – mrmljala je Emma. – Emma, ako nešto znaš, molim te da mi kažeš! – zabrinuto sam rekla. Emma je duboko uzdahnula. – Molim te, nemoj ovo nikome reći! – Neću, samo mi reci što znaš! – rekla sam sad već na rubu očaja. – Vidjela sam nešto slično tvojoj škrinjici kako Cheryl jučer nevečer stavlja ispod svog madraca. – tužno će Emma. Šok i nevjerica su me pogodili, ali uspjela sam se sabrati. – Cheryl nikad ne bi nešto tako učinila! Ona mi je najbolja prijateljica! – Samo kažem što sam vidjela! Možda je stavila nešto drugo ispod madraca! – Ja...vidimo se! – odjurila sam s večere u spavaonicu. Doista je tamo ispod madraca bila mamina škrinjica s nakitom. Baš kad sam ju izvadila, u spavaonicu su ušle nasmijane od uha do uha Cheryl i Emma. Kad je Emma vidjela što držim u ruci, osmjeh joj je splasnuo. Cheryl se pak još jače nasmijala. – Hej, pronašala si svoju škrinjicu! Baš mi je drago! Gdje je bila? – Ispod tvog madraca. – hladno sam odgovorila. – Ma sjajno! Nego, tko je za partiju šaha? – nastavila je Cheryl, kao da me nije čula. – Cheryl, znaš li ti kako je tamo dospjela? – upitah ju. Ona je samo slegnula ramenima. – Hej, pronašala si ju! Slučaj riješen! Eto, a sad partija šaha! Tko je za? Emma i ja smo se samo pogledale. Emma je promrmljala kako je imala naporan dan, a ja kako imam migrenu. Cheryl je otišla pitati Molly i Janet jesu li za. – Emma... – Jessie, stvarno mi je žao! – rekla je Emma. – Znam, ali kako Cheryl može biti tako dvolična? – upitala sam ju u suzama. – Da mi se barem ispričala, oprostila bih joj. Ona mi je umjesto toga lagala da ne zna kako je to dospjelo ispod njezina madraca! – Stvarno mi je žao! – rekla je utješno Emma i stala me tješiti. Tu večer samo otišla rano spavati. I dalje sam se ljutila na Cheryl i nisam joj kanila pokloniti više ni trenutak svoje pažnje dok mi se ne ispriča. Tu noć sam opet sanjala onaj san, opet sam proživljavala onaj dan kad mi je mama umrla. Tad se čuo smijeh. Isprva mi se činilo da je taj smijeh dio mog sna, a onda sam se probudila u mračnoj spavaonici. Smijeh se čuo i bio je stvaran i jeziv kao i onaj smrtonoša koji mi je ubio mamu. – Ti moraš umrijeti kao i tvoja mama, Jessica! Previše mi smetaš da bi preživjela! Dohvatila sam s noćnog ormarića štapić. – Lumos! Spavaonica se osvijetlila i u njoj nije bilo nikog osim mene i Cheryl koja je navodno spavala. Emma je tad sretno ušla u spavaonicu. – Hej, konačno si se probudila! Ja... – tad je spazila u kakvom se rastresenom stanju nalazim. – Isuse Jess, što se dogodilo? – Oh Emma! – rekla sam i zaplakala joj na ramenu. – Dobro jutro moje dame! – opet je progovorio onaj strašan glas koji mi je malo prije prijetio da će me ubiti. Vrisnula sam i poskočila. Okrenula sam se i shvatila da se to Cheryl samo proteže. – Zakaj vičeš? – upitala me, nakon što se rastegnula, opet normalnim glasom. Uplakana i uplašena istrčala sam iz spavaonice, ostavljajući Emmu i Cheryl same. |
|
Runasti oblaci prelazili su preko sunca, a onda se iznenada raspršili, puštajući treperave sunčane zrake kroz prozor knjižnice. Žmirkala sam očima zbog naglog blještavila, a onda sam se nasmijala Cheryl koja je brzo stavila prevelike ljubićaste sunčane naočale s okvirima u obliku srca. – Gdje si to nabavila? – upitala sam, dok sam se suzdržavala da ne puknem od smijeha. – Zar nisu super? – uzviknula je Cheryl. – Zar ne izgledam sexy i misteriozno s njima? – Ne, izgledaš glupo i štrebeski s njima! – dobacio joj je Kyle. – I cure, može li se razgovarati tiše? Pokušavam napisati esej iz Preobrazbe! – Što si rekao?! – viknula je Cheryl naglašavajući svaku riječ. – Naočale su super! – rekao joj je Kyle, samo da ga ostavi na miru. – Ali ovo je knjižnica i mi bi trebali pisati zadaću! – Opusti se! – rekla sam. – Sami smo ovdje. Madame Pince je otišla na ručak i neće se vratiti još pola sata. – Osim toga, esej moramo predati tek prekosutra. – doda Cheryl, promatrajući svoj profil u jednoj knjizi koja je na naslovnici imala ogledalo. – Možda nas zarobe mali zeleni do prekosutra. Nasmijala sam se. Cheryl nikad nije ništa shavaćala ozbiljno. Ponekad se pitam postoji li išta na ovome svijetu u čemu Cheryl ne vidi šalu. – Lako je vama reći! – rekao je Caleb koji je upravo došao do nas. – Vi svi troje pohađate Hogwarts već četvrtu godinu za redom. Mi u Beauxbatonsu nikad nismo smatrali te eseje tako ozbiljno. Nastavnici nisu bili toliko strogi. – A jadniče! – reče Cheryl sarkastično. – To što su neki strogi, ne znači da nisu dobri. – Da, pa ovdje si tek dva tjedna, a već si naučio duplo više gradiva nego što bi naučio u Beauxbatonsu. – bunio se Kyle. – Čovjeće, pa zar ti moraš uvijek čitati te Biblije? – pitao je Caleb Kylea kad je vidio kakvu knjižurinu proučava. Cheryl se zacerekala i opet stavila sunčane naočale na nos. – Hej, ne brini se oko eseja! – rekla sam Kyleu. – Ti i ovako i onako uvijek dobiješ peticu! – Ja se brinem samo da završim ovu godinu, a onda na petoj dobijem par ČAS-ova. – Cheryl će. – Meni OČI ne trebaju! – Naravno kad želiš biti lovica u Puddlemure Unitedu! – rekla sam. – Misliš li da imam ikakve šanse da me prime? – upitala je Cheryl. – A nego koga drugog? – rekoh. – Pa na primjer, 50 drugih prijavljenih svake godine! – dobaci mi Cheryl. – Kladim se da nitko nije toliko dobar kao ti! – Caleb će. – Vidio sam te kakva si bila na treningu! Sjajno letiš! I ti isto Jess! – dodao je, vjerovatno zato da se ne osjetim zapostavljenom. No ja sam samo slegnula ramenima. – Aaa, tu li su! – rekao je Billy koji je upravo došao. Oponašao je svojim naglaskom govora grofa Draculu. – Moje omiljene poslastice! Mogao bi vas zamotati i otpremiti u dvorac! – Nemoj mi ni reći! – okrenula sam s očima. – Opet je izašao novi broj stripa Krvoproliće. – Kako si znala? – reče Billy, praveći grimasu. – Ma zapravo, jučer je izašao novi broj i ovaj je najbolji od svih. Želite li znati o čemu se radi? – Mi imamo pametnijeg posla sa svojim IQ-ima. – reče Cheryl glasom koji je zvučao kao da se dosađuje. – Za tebe Billy je vjerovatno već prekasno! – Radi se o jednom tipu koji može učiniti da mu vatra izlazi iz prstiju. – ne obazirući se na uvredu, Billy je nastavio. – Kao ljudski bacač plamena! – Zvuči kao praktičan tip kad ideš na roštilj! – rekao je Caleb, a Cheryl i ja smo se pukle smijati. – U svakom slučaju, vatrom je zapalio Draculu. – reče Billy. – Onda su svi njegovi podanici iz Transilvanije nahrupili da unište tog tipa jer im je ubio gospodara. Sve završava velikim krvoprolićem! – Billy, imaš sreće što si mi ovo ispričao na prazan želudac! – oštro će Cheryl, držeći se za trbuh. Billy se pak zavalio u stolicu do Kylea i počeo se ljuljati na njenim stražnjim nogama. – Hej ljudi! – rekao je Ryan koji je upravo došao. Za ruku je držao Kyru Choen. – Je li netko od vas vidio Madame Pince? – Na ručku je. – odgovori Cheryl. – Zašto? – Treba nam knjiga za zadaću iz Artimnacije. – odgovori Kyra. – Ali je nigdje ne možemo naći! – A kako se zove knjiga? – upitao je Kyle. Kyra mu je rekla i on ju je otišao potražiti. On se najbolje od svih nas snalazio u knjižnici. – Je li te gnjavio moj brat? – upitao me Ryan, sjedajući nasuprot mene, a Kyra do njega. – Ne. – odgovorila sam. – Zapravo mi se više uopće ne obraća. – Pa znaći da je naš plan uspio! – zadovoljno će Ryan. – Kakav plan? – odmah upita Kyra. – Ma, samo smo nešto sproveli da se Bryan makne od Jessie. – muljao je Ryan. – O čemu se radi? – nije se predavala Kyra. – Ma, ništa bitno! – zaključio je raspravu Ryan, ali Kyra nije izgledala kao da je zadovoljna odgovorom. Prekrižila je ruke na prsima i napućila usne. Sljedećih nekoliko minuta je proteklo u tišini, uz povremeno škripanje Cherylina pera ili škripanje Billyjeve stolice. Kad se Kyle vratio, Kyra mu je praktički uzela knjigu iz ruku, zahvalila i odjurila. Ryan je otišao za njom. – Zašto imam osijećaj da nije željela biti u našoj blizini? – začudila se Cheryl. – Jer ga imam i ja. – odgovorila sam. – Ma, on je obična očerupana kokoš! – rekla je Cheryl. – Po čemu si to zaključila? – upitala sam ju. Ona je samo slegnula ramenima. – Zdravo klinci! – pozdravila nas je Madame Pince, kad se par minuta poslije vratila u knjižnicu. – Je li bilo neke frke? – Ne, Madame. – odgovorio je Kyle. – Sve po starom! – Još niste završili zadaću? – upitala je Madame Pince. Kyle je automatski optužujućim pogledom pogledao Cheryl. – Možda vas ipak malo previše muče u ovoj školi. – Dobar dan, Madame! – obratio se netko Madame Pince. Cheryl i ja smo automatski okrenule glavu prema njima i vidjele da je to Cedric. Cheryl se tako zabuljila u njega da uopće nije primjetila kad sam joj njezine srcolike sunčane naočale maknula s nosa. Jednostavno je nastavila zuriti u njega sve dok nije otišao iz knjižnice. Tek je tad počela graktati na mene jer sam joj uzela naočale. |
|
Tamo nared hodnika su se žvalili Cheryl i Bryan kao da ih je netko ljepilom spojio! Isprva sam pomislila da se varam, možda je to zapravo Ryan, no ipak nije bilo sumnje da je to Bryan. – Khm, khm... – nakašljala sam se. Ovo dvoje su me konačno skužili i okrenuli se prema meni. Podigla sam desnu obrvu i pogledala Cheryl. Ona je pak još jednom zažvalila Bryana, a onda je pošla za mnom. – Dobro, što je ono bilo?! – uzviknula sam kad smo izašli iz hodnika. – Kako se sad odjednom žvalite, a tako se mrzite? – Pa recimo to ovako: mi smo neprijatelji, ali s povlasticama! – odgovorila je Cheryl nakon par sekundi. – Neprijetelji s povlasticama?! Čovjeće, izgledalo je kao da će ti jezikom izvaditi mandule! – Da znam, stvarno se dobro ljubi! – rekla je ushićeno Cheryl. – Dobro, jeste li vi sad u vezi ili što? – Ne, već sam ti rekla...samo se malo družimo. – Koliko dugo traju ta vaša druženja? – upitala sam, iako nisam bila sigurna želim li znati odgovor. – Oko tjedan dana. – A nisi meni rekla!? – Zašto i bi kad ovako reagiraš? – Cheryl, ako ovako nastaviš, steći ćeš reputaciju fufice! – Ne budali, kako ću saznati ako nitko ne zna za nas osim tebe? Doista, nitko nije saznao za avanturice Bryana i Cheryl. Oni su se i dalje nastavili družiti, a meni je već išlo na živce što stalno moram Billyju i Kyleu lagati o tome gdje je Cheryl. – Hej! – pozdravi me Caleb jednu večer dok sam riješavala zadaću iz Travarstva. – Gdje ti je prijatljica? – Druži se u knjižnici s članovima Čarosekcije. – slagala sam. – Oh! Kako ti je u školi? – Ok, nije loše. – opet sam slagala. Čovjeće, fakat sam dobra glumica! – Tebi? – Super je, iako imamo previše zadaće. – odgovorio je. – Sprijateljio sam se s Seanom Summersom, poznaš ga? – To je onaj predsjednik Hrakometnog kluba? – Aha. Tad je u društvenu prostoriju ušla Cheryl sva nesretna i pokisla. – Bok! – pozdravio ju je Caleb. – Zar si se posvađala s prijateljima? – Ovaj... – promucala je Cheryl gledajući me ljuto. Valjda je mislila da sam Calebu sve izbrbljala. – Da, s prijateljima s Čarosekcije. – reče Caleb. – Oh to! – odahnula je Cheryl. – Ma da! Nikako da se dogovorimo oko projekta! Kad je Caleb otišao, Cheryl mi je sve objasnila. – Bryan želi da se prestanemo viđati. – rekla je. – Kaže da misli pozvati Molly na spoj! Možeš vjerovati! – Pa, i sama si rekla da ste samo neprijatelji s privilegijama! – promrmljala sam. – Gledaj to s vedrije strane: sad si otvorena za sve opcije! I baš tad su pored nas prošli Cedric i Peter. Cheryl je u trenu izgubila mog govora zagledavši se u njih. Hvala bogu da je opet sve po starom! |
|
Konačno je došao i listopad. Sunčane rujanske dane su zamjenili prohladni, oblačni i kišoviti listopadski dani. Kad sam ustala prvog listopada, vani je padala kiša kao da je cijeli ocean na nebu. Bila je nedjelja. Cheryl i ja smo je mislile provesti u odmaranju. Jučer smo svoje zadaće pisale do pola dva u noći, samo da bi danas bile slobodne. Sišla sam u Veliku dvoranu na doručak. Baš dok se Billy gutio s komadićom hrane, do mene je doletio Arthur, obiteljski sovac, slijep na jendo oko. Nakon što j Billy ispljunuo komadić van, skinula sam Atrhuru s noge pismo i on je uzletio. Draga Jessie! Nadam se da si dobro i da ti se Angus sviđa. Pišem ti zato što se jedan moj kolega na poslu oženio za neku Francuskinju Marié. U svakom slučaju, Marié ima sina Caleba. Pošto su se Caleb i Marié preselili tu u Britaniju, Caleb će krenuti u Hogwarts. Molio bi te da mu pomogneš da se snađe jer bi mi to puno značilo. Zove se Caleb Morgan. Kod nas je tu sve u redu. Willy je počeo govoriti kao podmazan, a ni hodanje mu nije loše. Prilično je napredan za dvogodišnjaka. Možda završi u Ravenclawu! Duncan si je pak našao curu. Navodno je i ona duh. Svaku večer se nalaze u Vrištavoj dašćari na “romantičnoj” večeri. Možda se vjenčaju! S ljubavlju, tata! Pokazala sam pismo Kyleu, Billyju i Cheryl. – Super, novi učenik! – radovala se Cheryl. Kasnije tog dana, u knjižnici, dok si je Cheryl čarobnim štapićom uvijala trepavice i usput u čajnoj žlićici promatrala učinak, do nas je došao neki dečko, naš vršnjak. – Ti si Caleb, jel li? – upitala sam ga. – Jesam. – odgovorio je. – A ti si... – Jessie Shadyside. – Drago mi je! – rekao je pa smo se rukovali. – Ti si u Hufflepuffu? – Aha, a vidim da si ti i ti. – rekoh kad sam vidjela njegovu pelerinu. – Da, na petoj godini. – odgovorio je. – Znači, poznaš Ryana Scotta? – Aha, upoznao sam ga. – Jesi li već pronašao prijatelje? – upita Cheryl. – Pa, neka Hermiona Granger mi je predstavila neke Griffindore, a Ryan i Jill Hufflepuffe. – odgovorio je. – Skoro sam pao u nesvjest kad sam se rukovao sa slavnim Harry Potterom. – I većina nas! – rekosmo Cheryl i ja uglas. – Profe se tuču! Profe se tuču! – urlao se Billy s drugog kraja knjižnice. Pojurili smo prema njemu. I doista su se u predvorju u duelu borili Snape i bivši učitelj Obrane od mračnih sila, Lupin. Bilo je to čudno je Lupin nikad nije izgubio živce na taj način. – U redu, dosta! – rekla je Cheryl i stala između njih dvojice, ali ju je jedna Snapova kletva pogodila, pa su joj sad izrasle zečje uši. Pansy Parkinson i njezin čopor Slytherinki su urali od smijeha. Cheryl je posramljena odjurila u bolnicu, a Snape i Lupin su to shvatili kao alarm da su pretjrali. – Je li ovdje uvijek tako uzbudljivo?! – upitao je šokirani Caleb. – Jest! – odgovorila sam. Ispostavilo se da su se Snape i Lupin zakvačili jer je Snape počeo vrijeđati Jamesa i Lily Potter. Zbog toga mu se i Harry želio osvatiti pa je bacio vrećicu smradobombica u Snapeov kabinet i zbog toga zaradio kaznu. Kad se Cheryl vratila iz bolnice, Kyle se uspio suzdržati od glupih upadica. Umjesto toga se sakrio iza jedne od svojih ruskih knjiga. Cheryl i ja smo raspravljale o Calebu. – Kako ti se čini? – Super je! – uzviknula sam. – Simpatičan je i ljubazan! – Aha, a i misli da je Bryan Scott idijot! Rekao mi je da ga je upoznao! – dodala je Cheryl. – Kakve to veze ima? – upitah. Tad mi je Cheryl ispričala da kad se vraćala iz bolnice, Bryan i McLaggen su na nju bacili tintarnicu pa joj je cijela kosa i pelerina bila plava. Dok su ovo dvoje urlali od smijeha, Cheryl je usisala štapićem tintu sa sebe. Zatim je na njih bacila kletvu, ali je promašila, a onda su oni na nju bacili smradomliječ. Nakon toga je zbrisala i otišla se otuširati. – Mrzim ga, mrzim! – ljutito je izjavila Cheryl i pogledala me. Ja sam samo načinila neki pokret između slijeganja ramenima i kimanja glavom. Cherylina mržnja prema Bryanu sljedećih par dana je dosegnula vrhunac. On joj je postao opsesija, jedino o čemu je razmišljala je bila osveta Bryanu. Jednom kad ju je Sproutica prozvala da odgovori na pitanje, Cheryl je uzviknula: – Sprava za mučenje! Da bi malo pobijegla od Cheryline tvrdoglavosti (“Neću mu zaboraviti što mi je učinio, nema šanse! Zato me prestani odgovarati, Jess!”govorila je), otišla sam se prošetati po Hogwartsu. Tad sam slučajno naišla na jedan tajni put za koji prije nisam znala. Odlučila sam poći onuda pa da vidim kud ću doći. A onda sam usred hodnika vidjela nešto što nisam očekivala... NASTAVLJA SE... |
|
Cheryl se zadovoljno cerekala, Kyle je okretao očima, a Billy me zafrkavao kad sam im rekla što se dogodilo s Ryanom. – Nije mi jasno kako je takva budala koja umjesto mozga ima stajsko gnojivo završila u Griffindoru. – mrzovoljno je promrmljao Kyle. – Misliš na Bryana? – upita Billy. – Aha. – odgovori Kyle. – Ljudi, rado bi raspravljao o vašim ljubavnim životima, ali još moram dovršiti esej iz Preobrazbe. Vidimo se! – Ja idem na spavanje! – zijevnuvši je rekao Billy i otišao prema muškoj spavaonici. Nakon još pola sata razgovora o onome što se dogodilo i Cheryl i ja smo se pokupile u spavaonicu. Sutradan za doručkom mi je prišao Ryan i...odjednom me poljubio! Neki oko mene su zafućkali. Kad smo se odljubili, vidjela sam da Kyle djeluje kao da mu je mučno, Billy je i dalje fućkao, Cheryl, Janet, Molly i Nathanela su se hihotale. Ja sam pak vidjela da Bryan gleda prema nama kao da bi nas najradije ubio pogledom. – Nije da mi se nije svidjelo, ali čemu sve ovo? – šapćući sam pitala Ryana. – Ovo je dio naše glume! – reče on, slegnuši ramenima. Tijekom cijele Povijest magije, morala sam trpjeti Cherylina, Janetina, Mollyna i Nathanelila zafrkavanja u vezi Ryana. Cheryl je znala zašto me Ryan poljubio, ali njoj je to i dalje sve bilo zabavno. Ja sam se pak osijećela jadno. Ne znam zašto. Trebala bi biti sretna. Poljubio me najzgodniji Hufflpuff, a ja nisam sretna. Možda zato što je ipak sve to bila gluma...Nije za mene imala nikakav osijećej. Kao da glumim u kazališnoj predstavi i ljubim drugog glumca kolegu. Nakon onog i Velikoj dvorani, u tili čas je cijela škola znala da je Ryan Scott zauzet. Pansy Parkinson i njezine prijateljice kokoši iz Slytherina su po cijeloj školi pjevale pjesmu Scott+Shadyside s prostoama ubačenim u pjesmu. Bryan pak nije želio sa mnom razgovarati. Nekako mi ga je bilo žao, iako je prepompozan i prepotentan. – Jess, moramo razgovarati! – rekao mi je Ryan, nakon tjedan i pol naše glume. – Jessie, mislim da je došlo vrijeme da prestanemo glumiti. – Također! – složila sam se. – Meni se jako sviđa Kyra Choen. – rekao je. – Mislio sam je pozvati na spoj, ali sam želio prije toga tebe pitati. – Nemaš mene šta pitati. To je sve bila samo gluma jel? – Da. – odgovorio je. Malo je proučavao, a onda mi je pružio ruku. – Prijatelji? – Prijetelji. – složila sam se. – A ako te ikad buide Bryan gnjavio... – Bacit ću na njega Furnuculus. – odmah sam rekla. – Ja sam htio predložiti da mi rečeš, pa da ga ja ureknem, ali i ovo je u redu! – Ryan, ovo je 21.stoljeće. – napomenula sam. – Nisam ja neka dama u nevolji, a ti vitez na bijelom konju pa da me spašavaš svaki put kad me napadne zmaj Bryan! – Ok, vidimo se onda! – rekao je i otišao potražiti Kyru Choen. Čudno. Dok sam ga gledala kako odlazi, nisam osijećala kao da mi je olovo u truhu, kao što sam to osijećala prije kad bi ga pogledala. Sad sam osijećela samo...prazan želudac. Zato sam odjurila na večeru da ga napunim! P.S. Hvala Bogu da blogovi opet rade! |
|
Tu srijedu sam se morala vratiti u knjižnicu po biljažnicu u knjižnicu. Na povratku, dok sam šetala mračnim hodnicima Hogwartsa, vidjela sam Ryana kako nosi Griffindorsku pelerinu. – Hej Ryan, je li ovo neka nova šala? – upitala sam ga. Ryan je došao do mene, primio me za ruku i zavrtio. – Ajme, ovakvu ljepotu još nisam vidio! – rekao je. Ja sam ga zbunjeno gledala. – Ovaj...Ryan, zašto nosiš Griffindorsku pelerinu? – upitah ga. – Ryan?! Oh, ti misliš na mog brata papka Ryan Scotta? Ja nisam on, ja sam Bryan Scott, njegov brat blizanac. – rekao je. – Bio sam glavni perfekt, kapetan metlobojske momčadi u Drumstangu i najveći komad u školi, ali su me na žalost roditelji premjestili ovamo. – Oh, pa ja sam Jessie Shadyside. – rekla sam. – Ti si Ryanova cura? – Ne, nisam. – Bivša cura? – nastavio me ispitivati sa zanimanjem. – Ne, nikad nismo hodali! – Imaš dečka? – Trenutno ne. – Znači da još imam šanse kod tebe? – Oh... – nisam znala što da mu odgovorim. Iako je fizički isti Ryanu, tj. oboje su komadi, Ryan nije toliko pompozan i prenapuhan kao Bryan. Ipak, Bryan također ima nešto ono u sebi! Srećom, tad je došao Ryan i prekinuo napetu tišinu. – Jessie...bok! Vidim da si upoznala mog brata Bryana. – Pa zapravo, upravo smo dogovarali spoj, je li Jessie? – rekao je Bryan. – Ja...ovaj... – mucala sam, a Ryan me zbunjeno gledao. – Što kažeš sljedeću subotu da se nađemo u Hogsmadeu u podne kod Madame Poodifoot? – predložio je Bryan. – Zapravo, imam druge planove! – rekla sam odmah. Nije mi padalo na pamet da idem u tu glupu čajanu gdje se okupljaju hogwartski golupčići. – Oho, znači li to da me Ryan prestigao? – upitao je Bryan nevoljko. – Zapravo jesam! – odgovorio je Ryan prije nego što sam uspjela otvoriti usta. Pogledala sam ga, no on je samo oštro zurio u Bryana. – Šteta Jessie, mislilo sam da imaš bolji ukus! – reče Bryan. – Vidiš, fizički smo moj braco i ja isti, no psihički i emocionalno sam ja bolji model! – Ma nemoj! – odbrusi mu Ryan. – Vidim da si se konačno naučio koristiti riječi koje imaju više od četiri slova! – Vidimo se Jessie! – rekao je, naklonio se i poljubio me u desnu ruku. – Ryan... Okrenuo se na peti i otišao. Podigla sam desnu obrvu i pogledala Ryana. – Od kad to mi imamo zakazan spoj? – upitah ga. – Želiš li radije s impotentnim Bryanom na spoj ili sa mnom? – Pa, s tobom valjda... – sva crvena u licu sam progovorila. – Nadam se da neće smetati tvom dečku! – Dečku?! Trenutno nemam dečka. – Ni ja! – reče Ryan pa se oboje nasmijemo. – Ali nemam ni curu, tako da smo kvit! – No ipak ne kužim zašto si to rekao? – upitah ga. – Bryan nikad nije volio moje cure. Nakon ovoga bi te trebao ostaviti na miru! – Hoćeš reći da bi trebali glumiti curu i dečka? – progovorila sam. Sad sam već bila crvena kao jastog. – Pa, da! – odgovorio je. P.S. Jill, ti si isto Bryana ubacila u priču, pa sam to napravila i ja. Da bude zanimljivije! |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
